Nedavno sam pročitao jedan članak na jednom od domaćih portala (što inače rijetko radim, jer pratim ono što se događa na financijskom, ekonomskom i političkom planu u Americi i svijetu) da jedan poznatiji odvjetnik radi dnevno i po 18 sati (?).
To me navelo na ovakvo razmišljanje, znači teškom mukom završiš pravo, nakon toga imaš još pravosudni ispit za položiti, nakon toga radiš prvo nekoliko godina kao vježbenik za mizeriju od plaće i onda eventualno otvoriš vlastiti odvjetnički ured ili slično pa počneš zarađivati ozbiljniji novac – ali uz izgleda podosta vremena provedenog – radeći.
Slijedom toga zainteresiralo me koliko radnih sati odradim na poslu investiranja na tržištu kapitala u Americi, kako bih napravio malu usporedbu. Da, kao prvo u HR morate ljudima pojasniti da je posao investiranja upravo to-posao, kao i svaki drugi, a raditi ga možete na dva načina, aktivno kao ja, ili pasivno- što onda pretpostavlja praćenje samo najvažnijih vijesti sa tržišta kapitala gdje investirate i općenito vijesti koje utječu na burze dionica. Pasivno investiranje pretpostavlja i manji broj transakcija,recimo 1-2 puta godišnje ili čak niti jednom. Većini će naravno investiranje biti dodatni posao uz primarni posao koji rade, ali ne i svima. Iznenadili biste se koliko se ljudi u ovoj državi bavi samo poslom investiranja, bez obzira o kojoj se imovini radi.
Došao sam do odokativnog izračuna da efektivno provedem baveći se investiranjem ca. 3-4 sata dnevno u prosjeku. Nekada je to više sati, nekada manje, nekada uopće ne radim. Da se vratim na početak ovog teksta, pretpostavljam da je spomenuti odvjetnik čije ime je irelevantno mislio na samo određene dane u tjednu kada je posla jako puno. Naravno da takvih dana ima i u mojem poslu investiranja, no u čemu je razlika? Prva razlika je u tome što poslove vezane uz investiranje možete odgoditi ako za to postoji “razlog” u smislu da neku vijest, mišljenje, analizu ili vlastito promišljanje, možete odgoditi za sat,dva, dan, par dana … Druga, važnija razlika je u tome što nikada u životu nisam radio 18 sati dnevno (pitam se bi li bio sposoban za tako nešto). Rekao bih da je dnevni maksimum nekih možda 6-7 sati. Ovdje vrijedi napomenuti da pri tome mislim na efektivan rad, to je naravno jako bitno.
Ovo što sam sada napisao na ovome blogu nije zato da dokažem da je studiranje prava pogrešan izbor za mlade u današnje vrijeme, naprotiv, već sam htio dati vlastito iskustvo, da ovisno o veličini portfelja koji imate, posao investiranja pruža priliku da zaradite možda i više velike većine trenutnih poslova u Hrvatskoj-pod uvjetom da ste naučili investirati i da gledate na zaradu isključivo kroz zaradu za vaš EFEKTIVAN rad (novac koji zaradite podijelite sa vremenom kada stvarno radite). Oni koje će sada pomisliti-da lako je meni kad sam imao početni kapital, ili mi je možda netko poklonio nešto, moram ih odmah razuvjeriti. Kada sam se počeo baviti investiranjem nisam imao nikakav početni kapital-već sam tada otkrio gotovinske kredite sa kamatom >10% u tadašnje vrijeme (to ne preporučujem nikome već samo navodim vlastito iskustvo kako sam ja počeo). Sve ostalo je za neku drugu priliku i povijest.